ZADNJE NEDJELJE U MJESECU SRPNJU, 28. SRPNJA OVE GODINE, SLAVLJENA JE SVETA MISA NA MISIŠTU VANJAČA U ČABULJI. MISNICI FRA MILE VLAŠIĆ I FRA LUKA MARIĆ PRETSLAVILI SU MISU. NA SAMOM POČETKU FRA LUKA JE SKUP POZDRAVIO I UKRATKO PODASTRO POVIJESNE PODATKE OVOG OKUPLJANJA, POTOM POZVAO BLIŽE DA S UPALJENIM SVIJEĆAMA POĐU PRED SPOMEN OBILJEŽJE UBIJENIMA GDJE SU IZMOLJENE PRIKLADNE MOLITVE ZA POKOJ NJIHOVIH DUŠA.
NA POČETKU JE FRA LUKA POZDRAVIVŠI SVE IZREKAO:
DANAS JE DAN SJEĆANJA NA MUČENIČKU SMRT TROJICE NAŠIH ŽITELJA, OD PRIJE 82 GODINE, KOJI SU NA OVOM PROSTORU UHIĆENI, U ŽICU POVEZANI, ODVEDENI, IZMASAKRIRANI I UBIJENI:
LUKA MARIĆ MEŠTROV IZ GORANACA, (R. 1892.)
ADAM VRLJIĆ IZ BOGODOLA, (R. 1905.)
STIPE ČULJAK IZ PROVA, (R. 1886.)
NJIH TROJICA SU NEVINI BILI I MUČKI UBIJENI…
NISU BILI NI U KAKVOJ VOJNOJ POSTROJBI NITI U VOJNOJ ODORI, VEĆ SU OVDJE, NA VANJAČI U ČABULJI, PRIKUPLJALI JESENJI UROD SVOJIH NJIVA… BILO JE TO 5. LISTOPADA 1942… PRI PROLASKU NEPRIJATELJSKE VOJSKE UHIĆENI SU, U ŽICU POVEZANI, MUČENI… I U OBLIŽNJOJ ŠUMI, POD OKRILJEM NOĆI, MASAKRIRANI I UBIJENI.
DOGAĐAJ SE POČEO JAVNO OBILJEŽAVATI TEK NAKON 1993. GODINE, A 1995. SLUŽENA JE OVDJE PRVA SVETA MISA ZA POKOJ NJIHOVIH DUŠA, U SPOMEN NA NJIHOVU MUČENIČKU SMRT…
OD TADA SE TRADICIONALNO, SVAKE GODINE, ZADNJE NEDJELJE U MJESECU SRPNJU, NA OVOM MJESTU VANJAČA… GDJE JE 2002. PODIGNUTA SPOMEN PLOČA I OBILJEŽJE, A KASNIJE JE OVO MISIŠTE I DORAĐIVANO, SLAVI SVETA MISA…
SLIJEDOM TIH DOGAĐANJA, DANAS SMO, EVO, 29-TU GODINU ZAREDOM, OVDJE NA ČABULJI, GDJE ĆEMO SLAVITI SVETU MISU ZA NJE… ZA VAS, ZA NAS, ZA BUDUĆE NARAŠTAJE, NAŠ NAROD I NJEGOVU SLOBODU…
U OVOM KUTKU NETAKNUTE BOŽJE PRIRODE, BUDITE POZDRAVLJENI SVI I DOŽIVIMO ZAJEDNIŠTVO S BOGOM I BRATOM ČOVJEKOM SVI!
NAKON MISE SVI NAZOČNI SU POŠLI POTRAŽITI SVOJ KUTAK HLADOVINE I ZAJEDNIŠTVA, BLAGOVANJA I DRUŽENJA… NAKON SVOJIH ŽUPNIH OBVEZA PRIDRUŽIO NAM SE I FRA STANKO PAVLOVIĆ I NJEGOVA SKUPINA KOJA JE SVOJIM PJEVANJEM I SVIRANJEM I STILOM ZAJEDNIŠTVA ULJEPŠALA OVAJ SKUP… JEDAN PRELIJEPI DAN I PRIJATELJSKO ZAJEDNIŠTVO, NA ČEMU ISKRENO I SVIMA, KOJI SU BILI KAMENČIĆ U MOZAIKU, VELIKO HVALA.
…
Nakon sv. mise u Obavijestima fra Luka je spomenuo čovjeka, rodom iz ovog kraja, koji je u svojoj 100-toj godini prije desetak dana preminuo, a svake bi godine pozdravljao ove naše skupove ovdje i žarko je želio biti dionikom ovih naših druženja s osobitim povodom. Podastiremo fra Lukine riječi u povodu smrti pokojnika:
MARKO-MARKICA VRLJIĆ-ŠANJGURIĆ /1924. – 2024./
OVIH DANA, TOČNIJE, 17. SRPNJA, IZDANAK OVOG KRAJA, STOGODIŠNJAK, MARKO-MARKICA VRLJIĆ ŠANJGURIĆ, PREMINUO JE U STAROM SLATNIKU KOD SL. BRODA…
ROĐEN JE NA OVIM PROSTORIMA, NA PROSTORU KRŠNE BUKVE, GDJE MU JE NEKOĆ OBITELJ OBITAVALA, U RODITELJA JOZE VRLJIĆA ŠANJGURIĆA I JELE MARIĆ MEŠTROVE.
U RANOJ MLADOSTI JE UNOVAČEN U HRVATSKU VOJSKU I RASPOREĐIVAN PO CIJELOJ HRVATSKOJ, DA BI NA KONCU, KAO I MNOGI NJEGOVI SUBORCI, ZAVRŠIO NA BLEIBURGU… ODAKLE JE U SVOJSTVU ZAROBLJENIKA DEPORTIRAN U LOGOR, NAJPRIJE VIROVITICU, POTOM I DALJE…
JEDNE PRILIKE, PRIPOVIJEDAO JE, KAKO JE I TUĐMAN, U SVOJSTVU PARTIZANSKOG GENERALA DOLAZIO POSJETITI LOGOR I PITAO VOJNIKE TREBA LI IM ŠTO… NARAVNO, NITKO SE OGLAŠAVAO NIJE /IZ STRAHA/. A KAD JE IZ LOGORA PUŠTEN VLAKOM DOSPIJEVA DO JABLANICE I TO U STOČNOM VAGONU…
PRILIKOM OTVARANJA VRATA VAGONA PAO JE I ONESVIJESTIO SE… KAO TAKAV OSTAJE U JABLANICI SVE DOK SE POVRATIO SVIJESTI… POTOM, S PRUŽNIM RADNICIMA DOSPIJEVA DO MOSTARA I STRICA MU ILIJE VRLJIĆA ŠANJGURIĆA, ŽANDARA STARE JUGOSLAVIJE, KOJI JE IMAO KUĆU U CERNICI U MOSTARU…
/TOG ILIJE VRLJIĆA, KĆI CICA UDATO GRABOVAC, U NEKO DOBA KASNIJE, POSTAJE DIREKTORICOM MOSTARSKE GLAZBENE ŠKOLE/.
NAKON DOLASKA STRICU ILIJI U CERNICU, MARKO SE, PO SAVJETU, ODMAH JAVLJA TADANJEM ORGANU VLASTI MARIJANU KREŠIĆU ĐURASOVIĆU… ŠTO SE KASNIJE POKAZALO MUDRIM POTEZOM, JER JE, TOM PRILIKOM DOBIO POTVRDU, KOJA MU JE KASNIJE UMNOGOME KORISTILA… NAIME, TIJEKOM VREMENA, PRONALAZILI SU GA NA RODITELJSKOM IMANJU PRI OBAVLJANJU POSLOVA I TOM PRILIKOM JE BIVAO POŠTEĐEN DALJNJIH TORTURA…
NAKON TOG VREMENA SVAKOMJESEČNO JE BIVAO POZIVAN U REZERVU /VOJNU VJEŽBU/ GDJE SU SE NAJČEŠĆE NASTAVLJALA DALJNJA PONIŽAVANJA TADANJIH NAŠIH LJUDI…
OŽENIO SE SUMJEŠTANKOM IZ BOGODOLSKE LADINE ZOROM PRSKALO – JELAČIĆ I TU, U ZAVIČAJU, RODIO MU SE I SIN ILIJA… POŠTO JE MARKO UVIJEK TEŽIO HRVATSKOJ ODLUČI SE I PRESELITI ONAMO. 1958. GODINE SKRASI SE U MJESTU STARI SLATNIK KOD SLAVONSKOG BRODA…
POČETKOM DOMOVINSKOG RATA OBADVOJICA NJEGOVIH SINOVA ODLAZE NA BOJIŠNICU U SVOJU POSAVINU… JEDNO JUTRO MARKOVA SUPRUGA ZORA, KROZ SUZE GOVORI MARKU: – OTIŠLI NAM SINOVI!… MARKO JE PITA: -A ZAŠTO PLAČEŠ?…
ONA ĆE: – PA OBOJICA NAM SINOVA OTIŠLA!… ON ĆE JOJ: – ZA HRVATSKU SE BORE, NEKA SU OTIŠLI!
U BRAKU JE STEKAO DVOJICU SINOVA: ILIJU I IVANA. DOČEKAO OD NJIH 4-ERO UNUČADI I 2 PRAUNUČADI. PROŽIVIO JE VELIK DIO SVOGA ŽIVOTNOG VIJEKA RADEĆI KAO SJEKAČ U OBLIŽNJIM SLAVONSKIM ŠUMAMA… UMIROVLJEN I DOČEKAO JE SVOJ STOTI ROĐENDAN U STAROM SLATNIKU, ODAKLE SE, PRIJE 10 DANA, PRESELIO U VJEČNOST… POKOJ VJEČNI DARUJ MU GOSPODINE!
…
Foto: Ante Boras
/MISIJA FRAMOST/
