U prepunoj mostarskoj Galeriji kraljice Katarine sinoć je predstavljena monografija ”Glazba života”, objavljena u sklopu proslave 135. rođendana Hrvatske glazbe Mostar koja je osnovana 1899. a prvi javni nastup imala upravo 17. svibnja 1890. godine. Knjigu autorski potpisuje književnik i publicist Darko Juka koji ju je i konceptualno osmislio i uredio, nakon godinu i pol istraživanja po arhivima, knjižnicama i sjećanjima starih mostarskih glazbara i njihovih potomaka, navodi portal Bljesak.info.
Luksuzno opremljena, tvrdo ukoričena monografija na 255 stranica donosi sveobuhvatan povijesni presjek ovog starog mostarskog društva, ispisan usporedo na hrvatskom i engleskom jeziku, te impresivnih više od 400 povijesnih i novih fotografija.
Predsjednik HAZU-a BiH akademik Mladen Bevanda i ravnatelj Franjevačke knjižnice fra Ante Marić, koji su govorili o djelu, ”Glazbu života” ocijenili su kapitalnim prinosom izučavanju mostarske i bosanskohercegovačke prošlosti, odavši priznanje i autoru Juki i Hrvatskoj glazbi Mostar u čijoj je nakladi ovo djelo i objavljeno.
Monografija Hrvatske Glazbe Mostar “Glazba života” predstavlja presjek kulturnih, društvenih i političkih događaja koji su vezani za Hrvate u Mostaru.
Na predstavljanju je naglašeno da ”Glazba života” ispravlja neke važne povijesne nepravde, donosi niz zanimljivosti iz mostarske prošlosti i upoznaje nas s dosad nepoznatim pojedinostima iz života slavnih Mostaraca i drugih uglednika.
Predstavljači su posebno vrijednim ocijenili autorovu opsežnost u konzultiranju raznovrsne literature i objektivnost u pristupu obradi svih povijesnih cjelina, pa i onih najosjetljivijih u vremenima tijekom i između svjetskih ratova, vremenu komunizma i ratne obnove Hrvatske glazbe Mostar u okrilju Vojnog orkestra HVO-a, o čemu je više govorio predsjednik Skupštine HGM-a Damir Zadro.
Hrvatska glazba Mostar na predstavljanju je izvela ”Banovce” koje je odsvirala i prije 135 godina na svom prvom nastupu. (Pročitajte više na: https://bljesak.info/glazba/glazba/foto-hrvatska-glazba-mostar-predstavila-monografiju-presjek-kulturnih-drustvenih-i-politickih-dogadaja/454823)
…
Cijeli događaj objektivom svog fotoaparata je propratio i naš suradnik Ante Boras. U nastavku donosimo fotogaleriju, kao i dojmljiv govor autora monografije, gosp. Darka Juke, koji možete i pogledati klikom na poveznicu: Govor Darka Juke na predstavljanju monografije Glazba života (youtube.com)
…
”Ja bih vam sada pod ovom emocijom, pod ovim dojmom, najradije ispričao sve što je napisano u ovoj knjizi…
Na našem podneblju, u okolnostima u kojima jesmo živjeli, kad kažem mi, mislim na sve naraštaje, koji su činili stvarnost ovog kraja, doživjeti i trajati te imati tradiciju 135 godina, samo po sebi zahtjeva jedno poštovanje. Poštovanje koje iskazujemo Hrvatskoj glazbi mostar, koja nas uveseljava u ovim danima, a mnogi od nas zapravo ne znaju što su morali i kakav su put morali proći da bi bili ono što jesu danas i da bi se zvali onako kako se zovu danas.
Nije slučajno nastalo, niti je palo s neba. Knjiga je otvorena mišlju velikoga fra Dominika Mandića. Parafrazirat ću; za četiri stotine godina trajanja turske okupacije na ovom prostoru, jedina glazba koja se mogla čuti bila je jauk potlačenog puka. I zbilja je bilo tako.
Jedan tamni, rekla je jedna profesorica koju sam u knjizi citirao, gluhi dilajet…
Režimi koji su tutnjili ovim podnebljem, odreda bili okupatorski i to krvavo okupatorski. Turska je svoj utjecaj, svoju vjeru širila kopljem i sabljom, ništa manje ugodno, samo navučeni bijelim rukavicama, Austro-ugarska je nastavila činiti isto, radeći na poništavanju i potpunom zatiranju hrvatskog identiteta. Rečeno je već, puno je trebalo upornosti, neslomljive upornosti da bi uopće došlo odobrenje za osnivanje pjevačke sekcije u Hrvoju pa tek glazbene sekcije.
Kada je osnovana, još deset godina je trebalo da bi stiglo odobrenje za hrvatski predznak, za hrvatsko ime toga društva. Deset godina nakon odobrenja od jednog carstva od kojeg su katolici stradali, hrvati ovog prostora vjerovali da dolazi spasenje od turske okupacije.
Onda su uslijedili režimi Kraljevine Jugoslavije, NDH, Komunizam socijalističke Jugoslavije, međutim sve ih pod navodnicima krasi isto. Svima je smetala Hrvatska glazba Mostar i svi su ju htjeli ušutkati, svi su ju htjeli ugasiti. Zašto?
Vratit ću se na ono da nije pala s nebesa. U onom vremenu kada je rođen Hrvoje, glazbena sekcija unutar njega, bilo je strogo zabranjeno političko djelovanje u smjeru buđenja nacionalnog identiteta. Bilo je strogo zabranjeno dopustiti prodor ideja Hrvatskog narodnog preporoda iz Zagreba. Bilo je strogo zabranjeno širiti tadašnju pravašku ideju. I franjevci oni koji su nam očuvali vjeru, naciju, identitet, slobodarsku misao, kulturu, našli su način kako sačuvati ono čemu je prijetilo potpuno zatiranje i iščeznuće. Jedino što je uvjetno rečeno bilo neeksplicitno zabranjeno bilo je osnivanje društava poput ovoga, glazbarskih, pjevačkih, umjetničkih, kulturnih. I nemojmo se zavarati, nisu oni nastali u tomu trenutku da bi se tamo netko skupio svirao, pjevao, nego su nastali kako bi franjevci okupili puk, prenijeli ono što jest naše nasljeđe i sačuvali ga za budućnost. I u tomu su uspjeli. Ali ne dajte se zavarati u ovom što govorim izložena velikoj represiji kroz cijelo svoje postojanje do današnjih dana, Hrvatska glazba Mostar pruža neslomljiv otpor…
Oni gradeći svoj dom, tamo oko Prvog svjetskog rata, malo prije njega, prave balkon za muslimanske žene, poštujući odrednice Islama, oni sa srpskim društvima pale Badnjake za pravoslavni Božić, oni jednako stoje fra Didaku Buntiću kao i Aleksi Šantiću. Oni su uvijek bili okrenuti svima.
Ovdje smo u knjizi pobrojali sve do jednoga imena ljudi koji su prošli kroz Hrvatsku glazbu Mostar, umrli glazbari i oni živući danas. Čitajući ta imena vidjet ćete jednu raznolikost na koju treba biti ponosan. Otvoreni svim ljudima dobre volje, ali uvijek svjesni tko su, od kud su potekli i koje ime su dužni čuvati. Zaboga, glazbari tada ugašene glazbe, u onoj burnoj ’71 izvode Lijepu našu na Šoinovcu pokapajući umrlog prijatelja. Zbog toga se moglo na dugogodišnju robiju.
I zbog čuvanja dokumentacije koja je sabrana u ovoj knjizi moglo se u jednom razdoblju na dugogodišnju robiju. Nije ništa postojalo kad se krenulo poslije obnove ’93 u sklopu Vojnoga orkestra HVO- a, sve se moralo iznova skupiti.
Hvala i ovom prigodom svima, svakome spomenutom i onome koga nismo. U ovoj knjizi su sva imena, vidjet ćete kada budete čitali, koji su sačuvali ovu povijest od iščeznuća i zaborava. Zastava ušivena u jastučnicu, svjetlopisi na tavanima i podrumima, u strahu da ne budu otkriveni, to je danas puno bara, potoka rijeka, riječica kanalizirano u jedno korito, snažnu rijeku.
Sve je sada na jednom mjestu i ostaje teći za budućnost da bi oni koji dolaze poslije nas čitali što je bilo i ono što jest. A u vremenu nekih novih turskih, austro-ugarskih, Jugoslavije, sličnih aždaja koji nam vise nad vratom, tražimo snagu i ponos u duhu koji prožima ovu knjigu, i Hrvatsku glazbu Mostar.
Ponosni na činjenicu da danas sviraju pod svojim povijesnim imenom, u Mostaru nastupaju pod hrvatskim grbom, ovom Humskom zemljom koju srce Herceg Bosnom zove.”
(Darko Juka, autor monografije “Glazba života”)
/Misija FRAMOST/
Foto: Ante Boras
/Misija FRAMOST/
