Iz fundusa Misije Framost/ Franjevački centar sv. Barbara, Rudnik

S velikom radošću katolici diljem svijeta slave današnjeg svetog zaštitnika svetog Franju Asiškog – siromaška iz Asiza.

Sveti Franjo Asiški, vjerski reformator, legendarni propovjednik i osnivač franjevaca, rodio se 1181. ili 1182. kao Giovanni Francesco di Bernardone rodio u Assisiju (Umbrija).

Sin trgovca suknom i majke Francuskinje, kao mladić je vodio bezbrižan život i za rata protiv Perugie (1204) bio zarobljen. Teško bolestan, doživio je duhovnu preobrazbu, 1206. ostavio obitelj i imetak te kao prosjak počeo pomagati bolesnima, gubavcima i popravljati razrušene crkve u okolici Assisija. Propovijedao je apsolutno evanđeosko, sveto siromaštvo, poniznost, velikodušnost i okupio mnogo pristaša, svoje “pokorničke” braće. Na poziv pape Inocenta III. došao je u Rim, gdje je papa 1209. potvrdio novi, franjevački red (Red manje braće). Vodstvo reda prepustio je 1220. drugima, a 1221. sastavio njegova pravila.

Putovao je kao propovjednik u Španjolsku, Palestinu i Egipat. Njegov život protkan je brojnim legendama (Bonaventurina “Legenda major”, “Fioretti”, “Dicta Egidii” i dr.) i fantastičnim, živopisnim detaljima (propovijed pticama, dobivanje svetih rana na brdu Alverni, putovanje među saracenske nevjernike).

Ljubitelj narodnog duha, prvi talijanski pjesnik koji je stvarao na pučkom jeziku, pisao je pjesme u duhu provansalskih trubadura (poetski iznimno snažna i uvjerljiva “Pjesma bratu Suncu” ili “Pjesma stvorova”, 1225). Njegova sveobuhvatna ljubav prema čitavoj prirodi oslobodila je umjetnost od ukočenih formi.

Putujući misionar, lirik, čudotvorac i vizionar unio je nove, pozitivne motive u kršćansku mistiku (stigmatizacije, evanđeoska djetinja vjera, božićne jaslice, ljubav prema životinjama). Njegova osebujna ličnost i vedra optimistička pojava unijela je neizmjerno svjetlo u srednjovjekovni mrak, a njegova sitna asketska figura postala motivom mnogih likovnih i književnih djela.

Povukao se u intimni bratski krug kraj stare crkvice Porcijunkule, sve češće zapadao u zanosno-mistična raspoloženja i veselio se “sestrici smrti”. Preminuo je 3. listopada 1226. u Assisiju.

“Asiški siromašak” sasvim je sigurno jedna od najsnažnijih i najautentičnijih kršćanskih osobnosti.

Svetim ga je već 1228. proglasio papa Grgur IX.

Zaštitnik je životinja, društava za zaštitu životinja, ptica, zooloških vrtova, okoliša, ekologa i ekoloških društava, trgovaca, slijepih putnika, obitelji, čipkarica, mirotvoraca, švelja, goblenara, Italije, Colorada i mnogih krajeva, naselja, župa, crkava, kapela i samostana diljem svijeta i hrvatskih krajeva.

Izvor/ Tekst: Zupajastrebarsko.hr

*Više na poveznici izvora: http://www.zupajastrebarsko.hr/svetac.asp?id=6119

Crkva se danas spominje i svetog Amona, egipatskog pustinjaka i oca monaštva; te svetog Petronija, biskupa Bologne, koji je djelovao u 4. i 5. stoljeću.

*Više o svecima i svetkovinama dana možete doznati klikom na poveznicu službene web stranice župe svetog Nikole biskupa, Jastrebarsko: http://www.zupajastrebarsko.hr/svetac_dana.asp

Foto: SaraD

/Misija FRAMOST/