Franjevački centar sv. Ante, Cim, Mostar/ Foto: SaraD

Tijelovo, latinski Corpus Christi, svetkovina je Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Jedna je od četiriju zapovjedanih svetkovina kojom Katolička Crkva slavi ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak, pričesti i sakramenta tijela i krvi Kristove, a slavi se u prvi četvrtak poslije nedjelje Presvetog Trojstva, odnosno na deveti četvrtak nakon Uskrsa.

U nekim hrvatskim krajevima Tijelovo se zove i Brašančevo, a naziv potječe iz 18. stoljeća i dolazi od riječi brašno, od čega se pravi kruh, a kruh u pretvorbi u svetoj misi postaje Kristovo Tijelo.

Hrvati Tijelovo nazivaju i Tilovo, Brašančevo, Brošančevo, Brešančevo, Božji dan, Božji don, Božji blagdan. U dubrovačkim krajevima i na Pelješcu Tijelovo se naziva Korosante prema talijanizmu Corpo Santo, što znači Sveto Tijelo.

Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se častio Presveti oltarski sakramenat.

Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – sv. Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi.

Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263. godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo Tijelo i Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru. (*Događaj sličan ovome dogodio se i 1411. godine u Hrvatskoj, u Ludbregu.)

Nakon ta dva događaja papa Urban IV. 8. rujna 1264. objavio je bulu kojom ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije), želeći tu svetkovinu proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila brza smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na cijelu Rimokatoličku Crkvu.

Slaveći svetkovinu Tijelova, kao uspomenu na posljednju Isusovu večeru, Crkva naglašava vjersku istinu da je Isus pravi Bog, ali i pravi čovjek; u svemu nam jednak, osim u grijehu (Sv. Pavao).

Svetkovina Tijelova povezana je i s procesijama. Prva Tijelovska procesija održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća, a taj se običaj u 14. stoljeću proširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće. U ophodnji po cijelome mjestu, svećenici i vjernički puk zastanu na četiri stajališta (″sjenice″) gdje se naviješta evanđelje na sve četiri strane svijeta te se snagom Presvetog oltarskog sakramenta podjeljuje blagoslov.

Presvetom Tijelu Isusovom i Predragocjenoj Krvi Kristovoj posvećena su mnoga naselja, župe, crkve i kapele diljem svijeta i hrvatskih krajeva.

Izvori: Zupajastrebarsko.hr, Hr.wikipedia.org, Bitno.net, HKM.hr,…

Oznaka: SVETAC DANA

/Misija FRAMOST/