Porcijunkula ili Sveta Marija Anđeoska je crkva nadomak Asiza u italijanskoj pokrajini Umbriji te jedno od najvažnijih mjesta Franjevačkog reda. Franjini životopisci opisuju Porcijunkulu kao mjesto, koje je sv. Franjo posebno volio te čiji mu je službeni naziv – ”Sveta Marija od Anđela” bio posebno drag.
Siromaštvo kapelice izražavalo je njeno ime; bila je na osami, u tišini, blizu bolnice za gubavce, za koje je skrbio. Ovu crkvicu, koja je bila posvećena Majci Božjoj, Franjo je dobio od opata sv. Benedikta od gore Subasia blizu Asiza (usp. Mala oporuka iz Seine 55.1774). U nju je navraćao i prije svoga obraćenja te je u njoj otkrio „…put savršenstva po duhu evanđeoske istine…“ (usp. Legenda minor svetog Bonaventure II,1.1339).
Nakon što je Franjo popravio kapelice sv. Damjana i sv. Petra od Trna na red je došla i Porcijunkula. Od ove malene crkvice Franjo je načinio sjedište svoga Reda.
Pisac prvog životopisa sv. Franje piše o Franjinu odnosu prema Porcijunkuli: ”Iako je u svakom zemaljskom boravištu spoznavao stvari nebeskoga kraljevstva i vjerovao da se milost Božja na svakome mjestu daje Božjim izabranicima, ipak je crkvu svete Marije u Porcijunkuli doživio kao mjesto koje većma obiluje milošću.” (usp. Prvi životopis sv. Franje, 106).
Franjo je želio je da se kapituli održavaju kod Svete Marije Porcijunkulske. (usp. Nepotvrđeno pravilo 18,50). Braći je govorio, da nikada ne napuste ovo mjesto (usp. Prvi životopis Tome Ćelanskoga 106.503). Sam je u njoj želio umrijeti i biti pokopan ali je narod zatražio da se njegovo tijelo prenese u grad Asiz (usp. Jordan iz Giana 50.2377). U Porcijunkuli je sveti Franjo preminuo 3. listopada 1226. preporučivši kapelicu vjernoj zaštiti i skrbi svoje braće.
Porcijunkulska kapela se prvi put spominje u jednom dokumentu iz 1045., koji se danas čuva u arhivu katedrale svetoga Rufina u Asizu. Izvorno je ona mogla biti sagrađena već u 4. stoljeću od eremita, koji su čuvali relikvije Djevice Marije. Iskopine u kripti svjedoče o prisutnosti jedne monaške zajednice iz 7./8. stoljeća.
Gradnja sadašnje bazilike započela je 1569. godine upravo zbog toga što su fratri htjeli zaštititi malenu crkvicu. Ona se danas nalazi unutar velike trobrodne bazilike Svete Marije Anđeoske, čija je unutrašnjost ukrašena djelima brojnih poznatih autora iz različitih vremenskih razdoblja. Bazilika je građena po nalogu pape Pija V. od 1569.-1679. Papa Pio X. uzdiže tu bazilika na čast papinske bazilike nazivajući je ”Majka i Glava svih crkava Franjevačkog reda.”
U ovoj bazilici žive i djeluju redovnici Reda Male Braće Leonove Unije (tzv. franjevci opservanti), koji uz brojne pastoralne aktivnosti privlače velik broj ljudi, napose mladih, u tu kolijevku franjevačkog reda. Posebno su poznate procesije uz molitvu Marijine krunice subotom uvečer koja okuplja velik broj lokalnih vjernika, hodočasnika ali i turista znatiželjnika.
Izvor: /vfz-hr-bih.hr/ – VIJEĆE FRANJEVAČKIH ZAJEDNICA u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
/Misija FRAMOST/
