Foto: SaraD

Današnji dan obilježila je tkz. rujanska ravnodnevnica ili ekvinocij (lat. aequinoctium – jednakonoćje), trenutak kada Sunce dolazeći sa sjevera prelazi točno iznad ekvadora. Danas je i kalendarski započela jesen.

Zbog ugodnijih i hladnijih dana jesen je mnogima omiljeno godišnje doba, ali i inspiracija mnogim pjesnicima. Neke od najljepših stihova o jeseni napisao je naš poznati Drinovčanin – Antun Branko Šimić.

Himnos

Miriše grožđe i smilje
Tamo u našem selu…
Posvuda prolazi jesen
U ruhu žutu i bijelu;
Plodove raznosi, daje,
Dariva polja i gaje.

… Tihano došla sam evo
Iz jednih neznanih strana,
U plaštu klasove nosim
I šîpke s tananih grana…
Pjevuca tihano, – tiše
I granom smokovom njiše.

Na nebu modrome eno
Sjajna se prelijeva dúga
I svirka flauta bruji
Sred malog zelenog luga…
To himnos jeseni ori –
I šipak i grožđe zori.

Pjesma jeseni

O jeseni, došla si nam zlatnim klasjem okićena,
Lijepa kao djeva mlada, kad pred oltar s dragim stupa,
Vedra kao duša ljeta, čarobna ko mjesečina,
O Jeseni suzna!

Donijela si život novi! – Ta ljetos smo svakog dana
Znoj i krvcu lili na tlo davno neorano,
Dok nas žarko sunce peklo s našeg neba plavetnoga,
O Jeseni rana!

A sad ljupko, zamamljivo smiješe nam se žita draga,
U baščama voće zrelo, i u brdu grožđe slatko,
A u nama srca biju žarkom čežnjom obojena,
O Jeseni blaga!

I mi čili, razdragani jurimo na polja plodna
Pjevajući pjesmu našu, dok džeferdar selom puca
I sve ječi kroz poljanu kao burni pozdrav Tebi,
O Jeseni rodna!

I žanjemo sve dok svuda ne spusti se večer kasna
I oglasi sitno zvono s visokoga ozgo brijega,
Pa se cijelim krajem širi ko blagoslov Majke Naše,
O Jeseni krasna!

-Antun Branko Šimić-

Foto: SaraD

/Misija FRAMOST/