Sveti Stjepan Prvomučenik slavi se dva puta godišnje – dan nakon Božića i treći dan mjeseca kolovoza. 3. kolovoza se obilježava kao blagdan Našašća tijela svetog Stjepana, dan kojim se slavi pronalazak njegova groba.
Štovanje sv. Stjepana Prvomučenika seže od 380. godine. Po gregorijanskom kalendaru, Crkva svetkuje blagdan sv. Stjepana prvomučenika 26. prosinca, a po julijanskom kalendaru 9. siječnja. Katolička Crkva svetkuje i spomendan Našašća tijela – relikvija sv. Stjepana 3. kolovoza. U hrvatskoj kulturnoj baštini štovanje sv. Stjepana Prvomučenika seže u 6. stoljeće. O tome svjedoče ranokršćanske crkve od Istre do Cavtata posvećene ovom svecu.
Blagdan kao i spomendan karakteriziraju vjerski i brojni narodni običaji. Mnoge obitelji, za svoju brgulju (krsnu slavu), uzeli su blagdan ili spomendan sv. Stjepana. Na blagdan kao i na spomendan sv. Stjepana hodočasti se svečevim svetištima. Neki hodočasnici na blagdan idu na hodočašće jašući na konju, a neki u konjskim kočijama. Poslije procesije i svete mise organiziraju se velika narodna veselja. Održavaju se čestitarski ophodi. Mladići i djevojke do pred večer igraju kola tako iskazujući simpatije. Domaćini izvode konje jašući ih i utrkujući se. Uz spomendan Našašća vezuje se paljenje krjesova.
Sv. Stjepan Prvomučenik rođen je početkom 1. stoljeća. Nakon Kristova Uzašašća apostoli su ustanovili sedmoricu đakona. Prvi među njima bio je sv. Stjepan. Pomagao je sirotinji i bio gorljivi propovjednik vjere u Isusa Krista. To je smetalo Židovima pa su ga lažno optužili da je govorio protiv Mojsija. Kad je izveden pred velikoga poganskog svećenika, Stjepan je odgovorio znamenitom besjedom. To je razjarilo svjetinu koja ga je izgurala izvan zidina Damaska i kamenovala. Dostojanstveno podnoseći mučeništvo Stjepan je molio ”Gospodine Isuse, primi duh moj!” Potom se bacio na koljena i povikao: ”Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Tada je usnio. Nakon raspeća Isusa Krista bilo je to prvo mučeništvo kojim je posvjedočena vjera u Isusa Krista. To se dogodilo oko 36. godine.
Službeni svjedok mučeništva sv. Stjepana bio je veliki progonitelj kršćana Savao, koji se obratio na kršćanstvo, uzeo ime Pavao i postao jedan od najgorljivijih propovjednika vjere u Isusa Krista.
Svećenik Lucijan u Palestini u viđenju je doznao gdje se nalazi Stjepanovo ukopano tijelo te je svečeve relikvije 415. godine donio u Jeruzalem. Odatle su relikvije prenesene u Carigrad, a 560. godine u Rim uz tijelo sv. Lovre. Prema legendi sv. Lovro se okrenuo na bok i pružio ruku sv. Stjepanu. Otuda postoji izreka ”otmjeni Španjolac”. Lijeva Stjepanova ruka od 1141. godine nalazi se u samostanskoj crkvi Zweifalten.
Izvor: /hkm.hr/
/Misija FRAMOST/
